Roditelji

[MACA]

U mojoj porodici je nama (djeci) uvijek bilo jasno da je uloga mame i tate prije svega bila da nas odgoje, vaspitaju, podrze, savjetuju, usmjere i iznad svega VOLE. Pritom smo gledali i kakvi su oni sami bili kao djeca - nesebicna paznja nana i deda je bila neupitna.

Trenutno sam u prilici da trebam, a ne znam koliko uspijevam, da im uz brata (koji srecom zivi s njima nakon razvoda) pruzim jednako toliko pa i vise. Mama je TEZAK srcani bolesnik, tata je srcani bolesnik. Nisu stari, ali ih je puno toga sto su prosli borhajuci se za dobrobit svih nas SAMLJELO. Oni su stizali sve, ja imam osjecaj da ne stizem nista. Dani mi se izvuku ne znam ni sama kako i u sta mi prodju. Zivkamo se bezbroj puta dnevno ali vidjam ih u prosjeku jednom sedmicno i malo mi je sve to. Bice mi zao...

Ne znam sta da radim, ne mogu da im se posvetim koliko bih zeljela, a svjesna sam da su mi "od danas do sutra".

Nekako sam samo htjela da olaksam dusu, tuzna sam i nemocna po pitanju njihovog zdravlja, samo osluskujem kako su.

Bez obzira na sve, oni se jos uvijek brinu o nama - brat ni slucajno da ne pojede domaci skuhan rucak, sve ga ceka oprano i ispeglano , a onda pogotovo otkako sam ja u drugom stanju tata stalno nesto kupuje da ponesem kuci, mami zao kad ne uspije da skuha da nesto posalje gotovo da mi olaksa

Jedan nam je profesor na predavanju rekao da ne postoji nacin da se roditeljima uzvrati sva ljubav paznja i drugo sto uloze u svoje dijete. Reciprocno je jedino ono sto onda vi u sljedecoj generaciji pruzite svome djetetu/djeci i sad mi je jasno da je to ziva istina.

Sretna sam i zahvalna za svaki dan s njima.
_________________

[MamaMia]

[moja medena]

Maco, rasplakala si me, vjeruj mi. I ja tek sada kad sam roditelj sve ono sto su mi pruzili puno drugacije gledam i uvijek pomislim kako im to nikad i nicim nemogu vratiti i kad znam da ih sutra mozda nece biti vristi mi se. I zato sam za svaki dan proveden s njima zahvalna dragom Bogu.
_________________

[hana]

[mamolina]

Tek kad same postanemo majke budemo svjesne koliko nam vlastite majke punooo znače. Bar je tako kod mene bio slučaj. Majčinstvo je vrlo zahtjevan "posao" to tek sada znam i trudim se da budem dobra majka svojoj djeci kao što je moja mama bila prema meni i mojoj sestri. Obzirom da sam još na trudničkom bolovanju viđamo se svaka 2-3 dana mada kad počnem raditi ne znam hoću li uspjeti održati taj tempo.
Čvrsto sam uvjerena da ljubav, ljubavlju vraća i nadam se da ću svojoj mami uspjeti "vratiti" bar dio onoga što je ona meni pružila.
O smrti ne mogu razmišljati previše je bolno i već sam se skroz rasplakala

[inaja]

slazem se sa svima, i ja imam tu srecu u zivotu, da imam divne roditelje, majku pgotovu. citav svoj zivot je posvetila svojoj djeci, i mogu reci da mi je ona i najbolja prijateljica. bojim se trenutka kad je vise ne bude, a tako i oca. istina je takodjer da im se nikada necu moci oduziti za svu njihovu paznju i ljubav, ali trudim se barem da im izkazujem svoju ljubav i postovanje koliko god mogu, a tako ucim i svoju djecicu. nek nam pozive jos puuuno godina!!
_________________
carpe diem