Cega ste se najvise bojale u prvoj trudnoci ?

[mala mu]

Cure jako me interesuje da li ste u trudnoci imale nekih strahova ?
Ustvari cega ste se najvise bojale .

[hana]

Prvih dana sam se bojala svega, ili mi se tako čini.
Opustila sam se tek kada je prošlo 12 sedmica ( jer sam naravno čitala sve što mi je došlo pod ruku, a skoro svagdje se moglo pročitati da se spontani iz nepoznatog razloga dešavaju prvih 12 sedmica ). ONda sam odlučila da ne čitam ništa, jer je u većini slučajeva sve bilo čista patologija, i bila sretna. Lijepo neznanje.
_________________

[Mai]

Bolje pitati cega nisam.
Najvise spontanog, preranog porodjaja, i svega sto bi moglo uzrokovati to dvoje. Odahnula sam kad sam usla u deveti mjesec trudnoce i nisam ni razmisljala o porodjaju.
_________________

[djevojcica]

[dino12]

U pocetku trudnoce sam se bojala naravno da necu izgubiti bebicu(prva 3 mjeseca),onda kad je malo odmaklo preranog poroda,sto mi se nazalost i desilo,ali hvala Bogu sve se dobro zavrsilo.
Ovaj put pokusavam da ne mislim o svemu i svacemu sta bi se moglo desiti,jednostavno pokusavam da uzivam u nadi da ce ovaj put biti sve kako treba.
_________________

[bera]

kako su mene u prvoj trudnoći tri mjeseca zavlačili jer nisu znali jesam ili nisam trudna straha od spontanog nisam imala, kasnije sam se bojala svakog pregleda strepeći jel' sve u redu. Poroda me nije bilo strah jer nisam znala šta da očekujem. Toga me je bilo strah kada sam se drugi put porađala.
_________________
Dino the baby 27.01.2005
Danin 29.01.2008

[Eowyn]

Sada, nakon tri godine, vidim da sam vjerovarno iz straha od svega potpuno potisnula sve. Ja sam samo bila trudna i nisam mislala na to, zeljela sam zavrsiti sve planirano prije poroda. Tako da sam radila kao luda, i razmisljala nemam vecih problema i to tako treba. Nista nisam citala, nisam se dodatno informirala, u prvih 8 mjeseci bila 4 puta na kontroli (plus amiocinteza). Racionalizirala sam si da je u vecini slucajeva sve OK i da ne trebam oko troga praviti big deal, i da je bebica sa mnom i da je to jos uvijek najlakse.

Sada mi je zao zbog takvog stava, jer osim strahova sam propustila i sve ljepote trudnoce.
_________________
Wherever you go, there you are…

[ena]

Joj i ja sam se bojala svega, i da li ce trudnoca proci uredu i da li ce porod biti u terminu i da li ce sve dobro proci i da li ce beba biti uredu.....
Kada neko pise o ljepoti trudnoce i njenim carima meni je sve to takva aprastakcija
Inace sam paranoicna i imam milion strahova, tako da ni u trudnoci nije bilo bolje
_________________

[aca]

Najviše sam se bojala šivanja rane poslije poroda jer sam se naslušala strašnih priča tipa - porod je mila majka kako šivanje rane boli.
_________________

[MalaPcela]

Ja sam se više od svega bojala strašnih priča. Isprepadali su me kako su stigli. A ono što mi se na kraju moglo zakomplicirati i doći mi glave, nije mi ni naumpalo.

Elem, u trudnoći, a i poslije nje, ima milion stvari koje realno mogu krenuti kako ne valja. Ipak, daleko je veći broj trudnoća i poroda koje prođu bez ikakvih užasa.
_________________

[mala mu]

hvala cure sad mi je malo lakse

[lelana]

Nema čega se nisam bojala...Kad sam saznala da sam trudna toliko sam bila isprepadana da nisam znala na koji način se smijem kretati...Naročito, prva tri mjeseca...A kasnije sam bila opterećena hoću li znati roditi, kako ću kupati bebu, šta ću sa pupkom dok ne otpadne, hoću li moći i znati dojiti itd, itd...
_________________

[bina]

[Mademoiselle]

Cini mi se da sam se prvih 15-16 sedmica svega bojala. Sve me moglo prestrasiti i da se zabrinem. Tek poslije kada sam i bebu osjetila onda sam se malo opustila.

Ali najvise od svega, tokom prve trudnoce, su me price na smrt prestrasile. Isprepadali su me Boze. Medjutim, najvaznija je vjera u Boga, i pozitivnost.